Strpljenje koje nam treba za velike stvari počinje onog trena kad prestanemo preskakati male. 

Onaj tko ne može podnijeti gužvu u redu u banci ili dosadu treće revizije istog maila, teško će izdržati godine rada na knjizi, firmi ili – promjeni životnih navika.

Velike odluke uvijek izgledaju herojski iz daljine, ali izbliza su sastavljene od sitnih odricanja: ne uzvratiti odmah porukom, ne izbaciti dizajn nakon prve skice, ne dignuti ruke kad ti se čini da sve ide previše sporo. 

Strpljenje nije veličanstveni trenutak nego tisuću malih puta kad smo mogli požuriti, a nismo.

Kad u malim stvarima pristanemo ostati minutu dulje nego što nam ego dopušta, dan po dan raste sposobnost čekanja na ono što stvarno vrijedi.

I onda, kad dođu te “velike” prilike, ne izgledaš posebno hrabar – samo netko tko je već bezbroj puta vježbao da ne pobjegne iz vlastitog života prije vremena.